Bosiljak je aromatična biljka iz porodice Lamiaceae prilagođavali tropske azijske zemlje. Višegodišnja je biljka, odnosno može imati do dvije godine života, oblik listova joj je ovalni, sjajnozelene boje, teksture slične onoj na svili.
Na vrhovima im izbijaju kanelirani ili rebrasti cvjetovi s ljubičastim i bjelkastim nijansama. Konačno, plodove podupire donja usnica vjenčića, koji se tijekom oprašivanja pretvaraju u dvostrane čašice s okruglim ahenama nježne i nježne ljepote.
Bosiljak se često vidi u gurmanskoj hrani, kako svježoj, tako i sušenoj kao začin, vrlo je lagan za uzgoj, a potrebna mu je samo niska temperatura nadopunjena dobrom sunčevom svjetlošću. Među najpopularnijim receptima za kuhanje koji su poznati s bosiljkom su salata od kaprese, koja svojom jednostavnošću čini bosiljak bitnim sastojkom, umak pesto u osnovi se priprema s ovom svježom biljkom i pizza u kojoj se koristi niz mogućnosti kao začin u kojem igra važnu ulogu u mirisima i okusima talijanske kuhinje. Međutim, njegovo mu je podrijetlo omogućilo značajan prodor u indijsku i bliskoistočnu kuhinju u juhama od povrća i aromatični konzomi.
Bosiljak ima važne iscjeliteljske moći, koje naturistička zajednica uglavnom ignorira zbog svoje gastronomske reputacije. Među najistaknutijim svojstvima ističe se njegovo diuretsko svojstvo, u kombinaciji s medom u vrču vode vrč vode izvrstan je tretman protiv bubrežnih kamenaca. Otklonjeni sok iz lista i stabljike djeluje kao melem za opekline, razderotine kože, ubode insekata, infekcije usta i mnoge druge.
Bosiljak je važan izvor vitamina C, K, E B6, kalcija, magnezija i cinka, između ostalog. Njegovi se antioksidanti preporučuju za prevenciju kardiovaskularnih problema, istodobno i kao dobra nadopuna liječenju raka. Međutim, može proizvesti nuspojave kod trudnica ili u plodnim razdobljima, zato je u nekim zemljama kontraindiciran.