Dvojezično definiramo kao osobu koja govori dva jezika, odnosno savršeno govori, čita i piše ta dva jezika. Općenito, jedan od ovih jezika je vaš izvorni jezik, a drugi ga stječe zahvaljujući njegovom proučavanju.
A, s druge strane, kad je tekst, dokument napisan na dva jezika, reći će se da je i dvojezičan.
Dvojezičnost (sposobnost osobe da koristi dva jezika naizmjenično) može biti izvorna ili stečena. Ako je dijete sin Meksikanaca, ali je rođeno i odrastalo u Sjedinjenim Državama, vjerojatno je dvojezično jer će kod kuće govoriti španjolski, dok je u školi i u općem životu apel na engleski.
S druge strane, ako se osoba rodi i čitav život živi u Čileu, ali njemački jezik uči od pete godine, kada dosegne određenu dob, savladaće i ovaj drugi jezik, uz svoj materinji španjolski. Bit će, dakle, riječ o stečenoj dvojezičnosti.
Stoga se pojam dvojezičnosti povezuje sa savršenim vladanjem dvama jezicima koje pojedinac može koristiti na zamjenjiv način (to jest, bez problema se može izraziti na oba jezika). Subjekt koji ima znanje nekog drugog jezika osim materinskog jezika neće biti dvojezičan, jer on ne može sebe izraziti tečno.
Posljednjih godina dvojezičnost je dobila posebnu važnost. Dobar primjer za to je da u sve više škola, i škola i instituta, prelazimo na obrazovanje temeljeno na tome. Stoga učitelji podučavaju mnoge razrede na engleskom jeziku, tako da učenici od malih nogu tečno govore jezik koji se postao univerzalni jezik: engleski.
Konkretno, različite su se vladine institucije obvezale na ovu vrstu obrazovanja, temeljeno na španjolskom i anglosaksonskom jeziku, jer se smatra da ono donosi značajnu količinu dobrobiti za djecu i mlade.
Jezik je definiran skupom zvukova ili kao kod koji služi za komunikaciju i predstavlja našu prvu vezu sa svijetom. Novorođenče koje plače i plače kad dođe na svijet to čini kako bi se izrazilo i privuklo pažnju. Riječi, sintaksa, gramatika, sve što slijedi i pridonosi izgradnji našeg mentalnog svemira koji pomaže u strukturiranju načina na koji opažamo svijet. Dvojezični može koristiti dva jezična referentna sustava za opisivanje osjećaja ili izražavanje ideje. Za dugo vremena, on je mislio da bi to moglo dovesti do zabune, posebno među djecom.
Nakon 1962. godine, zahvaljujući studiji Perla i Lamberta o odnosu dvojezičnosti i inteligencije, znanstveni je trend promijenio svoj tok. Posljednjih desetljeća nekoliko je studija naglasilo postojanje "metalingvističke svijesti", to jest prevladavajućeg stava dvojezičnih da rješavaju kognitivne enigme bez prolaska kroz jezik: kao da je dvojezični, suočen s matematičkom jednadžbom, imao više sposobnost da to riješi.
