To je akustični val ili zvučni val čija je frekvencija ispod zvučnog spektra ljudskog uha (približno 20 Hz).
Infrazvuk koriste velike životinje poput slona za komunikaciju na velike udaljenosti (zvukovi od 100 do nekoliko kilometara od staze) bez ikakvih problema. Ključ da ove životinje mogu čuti na tim udaljenostima je razdvajanje ušima, jer je to izravno je proporcionalna frekvenciji valova mogu uhvatiti (za razliku od male glave životinja). Nedavno se pokazalo da slonovi infrazvuk ne bilježe samo ušima, već i da osjete vibracije koje sami stvaraju noge, jer njihovi nokti djeluju kao vodiči niskofrekventnih zvukova.
Infrazvuk je prednost raznih životinja, posebno većih, poput slonova, koje ga koriste za komunikaciju na velike udaljenosti.
Sposobnost sluha na ogromnim udaljenostima vjerojatna je zahvaljujući veličini njihovih glava i odvojenosti ušiju, što je izravno proporcionalno učestalosti koju mogu pokupiti. Vrijedno je napomenuti da slonovi čak uspijevaju uhvatiti infrazvuk kad opažaju vibracije koje stvaraju pokretima nogu, jer njihovi nokti djeluju kao vodljivi senzori zvukova koji imaju nisku frekvenciju.
Glavna primjena infrazvuka je otkrivanje predmeta. To se radi zbog slabe apsorpcije ovih valova u mediju, za razliku od ultrazvuka, kao što ćemo vidjeti. Na primjer, ravninski val od 10 Hz apsorbira se četiri puta manje od 1000 Hz u vodi.
Nedostatak je što predmeti koji se trebaju otkriti moraju biti prilično veliki, jer je na takvim frekvencijama valna duljina vrlo velika, što ograničava minimalni promjer objekta. Kao primjer reći ćemo da infrazvuk od 10 Hz ima valnu duljinu od 34 m u zraku, tada objekti koji se otkrivaju moraju imati minimalnu veličinu reda 20 m u zraku i 100 m u vodi.
Zanimljivost u vezi s infrazvukom je da je i ljudsko tijelo sposobno proizvesti ovu vrstu zvuka kretanjem mišića, klizeći jedan preko drugog, kroz uši, pa čak i srce.