Povijesni materijalizam se temelji na proučavanju razvoja društva, određivanje koji su mehanizmi koji omogućuju podrijetlo, razvoj i smrt društvu, ova filozofija nastoji da objasni uzroke u društvu komunističkog pass da bude Ropsko društvo, nakon što postane robom, ono postaje feudalno društvo, nakon feudalnog društva korača kapitalističko, a iz kapitalističkog u socijalističko.
Povijesni materijalizam ne proturječi ili ne odbacuje postojanje ili funkciju misli i svijesti, isto tako ne poriče da ljudska bića imaju određene ideje i da postupaju u skladu s određenim koncepcijama, već pokazuje da takva shvatanja prema materijalnoj organizaciji društva. Temeljno načelo povijesnog materijalizma obuhvaća sve materijalne uvjete koji ga čine, tj. Čovjek organizira proizvodnju na određeni način, isto tako uspijeva stupiti u fiksne proizvodne odnose. Spoj proizvodnih odnosa je ono što čini strukturu društvo, temelj na kojem se grade pravna tijelai politička, kojoj odgovaraju određeni načini društvene svijesti.
Način korištenja materijalnog života ograničava proces društvenog, političkog i duhovnog života. Proizvodni se tokovi mogu razviti samo kada se nove proizvodne veze obnavljaju novijim i razvijenijim. Upravo se na ovoj povijesnoj točki potvrđuje rođenje novog društva. Kako se gospodarska struktura modificira, cijela golema super struktura izgrađena na njoj revolucionira, važno je uzeti u obzir da se za nestajanje jednog društva prvo moraju razviti sve proizvodne snage koje se u njemu nalaze, pojava novih odnosa proizvodnja prije materijalnih uvjetaza svoj opstanak dovoljno su sazreli u prošlom društvu.