Psihologija

Što je zbunjenost? »Njegova definicija i značenje

Anonim

To je pojam u našem jeziku koji se koristi za označavanje nesigurnosti ili neodlučnosti koju osoba ima o nečemu. Ovo je apstraktna imenica koja označava kvalitetu zbunjenosti, pridjev koji je na španjolski došao iz francuskog "zbunjen", a koja, u svojoj etimologiji, dolazi iz latinskog "perplexus", riječi koja se sastoji od prefiksa "jer "Označava ukupnost, a djelovanjem" plectere "koja označava" zapletenost ".

Tko je zbunjen, dakle, ne zna koju odluku donijeti niti kako riješiti određenu situaciju. Na primjer: "Još uvijek se ne mogu izvući iz svoje nedoumice: je li stvarno skočio s devetog kata?"

Osjećaj iznenađenja što živimo prije onoga što uzrokuje zbunjenost nema, po definiciji, pozitivan ili negativan karakter. Obje su mogućnosti moguće. Može se reći da omamljivanje (sinonim za zbunjenost) proizvodi određeni stupanj paralize, kao da je vrijeme stalo. Treba nam nekoliko sekundi da upijemo ideju zbunjenosti. U razgovornom jeziku kaže se da "nisam zapanjen" kad nam je teško razumjeti što je izazvalo iznenađenje.

Zbunjenost se događa prije činjenice koja uzrokuje komešanje. To su situacije koje generiraju iznenađenje ili utjecaj i, prema tome, sprječavaju pojedinca da brzo ili tečno reagira. Pretpostavimo da će izvršni direktor sudjelovati na poslovnom sastanku s potencijalnim partnerom. Kad stigne na mjesto sastanka, priđe da pozdravi drugu osobu, ali druga odgovori pljuvanjem u lice. Zbunjenost će, bez sumnje, preuzeti izvršnu vlast koja će se iščašiti prije reakcije.

No es suficiente que exista un evento raro para que expresemos perplejidad, debemos tener cierta capacidad de asombro. Las personas con gran sensibilidad o susceptibilidad son propensas a la perplejidad, ya que se impresionan fácilmente. Por otro lado, un individuo con un temperamento frío y cerebral probablemente será más difícil de sorprender y, en consecuencia, menos perplejo.

Hoće li nekoga zbuniti situacija ili ne, puno ovisi o njegovoj osjetljivosti, jer iako ista činjenica paralizira neke, drugi to žive prirodno ili barem bez krajnjeg zaprepaštenja. Zbunjenost ili mentalna zbunjenost koja je paralizirana bez pronalaska stvarnog uzroka koji je određuje može ukazivati ​​na početak psihoze. Primjenjuje se i na slučajeve u kojima subjekt, suočen s transcendentnom odlukom, koleba između dvije ili više mogućnosti, dostižući stanje moralne napetosti.