Kao vrijeme prolazi, postoje mnogi događaji koji se mogu prevladati i postati dio povijesti, primjer za to je događaj koji se dogodio u gradu od Brescie u Italiji, 18. kolovoza 1769. godine, gdje je oko 3000 ljudi umrlo je zahvaljujući udaru groma na Torre de San Nazario, gdje je bilo veliko naslage više od 100 tona baruta, što je generiralo veliku eksploziju gotovo trenutno uništavajući pronađene kule i zgrade u neposrednoj blizini, što je rezultiralo ozbiljnim utjecajem na veliki dio grada.
U to se vrijeme čuvanje baruta u crkvama smatralo nečim sasvim normalnim, jer je postojalo pogrešno vjerovanje da zvona koja se nalaze na tim mjestima imaju sposobnost izbjegavanja groma, što je bilo potpuno uskraćeno nakon nesreće, koja je to bi na kraju dovelo do stvaranja gromobrana, jer su od tada gromobrani implementirani u velikoj većini zemalja, posebno u visokim zgradama.
Kao što je poznato, Italija se smatra kolijevkom katoličanstva, zbog čega se na primjenu novih tehnologija gledalo s sumnjom i nevjericom, budući da je prema kršćanskoj vjeri priroda nešto čime može upravljati samo svemogući Bog, pa bi iz tog razloga Nemoguće za umjetni izum poput gromobrana, stoga je označen kao nešto od čega nema koristi.
Treba napomenuti da se u mnogim kulturama munja smatra elementom od velike važnosti, posebno u religijskoj sferi, budući da se smatrala nečim božanskim, stoga ideja o tome da su nastale nizom prirodnih reakcija nije bila razmatrana. U nordijskoj mitologiji munja ima posebnu važnost i bog Thor se smatra Bogom munje, jer je u grčkoj mitologiji bog munje Zeus. Unatoč činjenici da su se s vremenom ta vjerovanja raspršila, u Europi je bilo vrlo često vjerovanje da su ona znak kazne od Boga.