Otpor dolazi od latinskog Resistentia, od glagola Resistire što znači čvrsto stajati ili se oduprijeti. To je pojam koji se primjenjuje na fizičku sposobnost da tijelo mora određeno vrijeme izdržati oporbenu silu, bez obzira je li ta sila neko vanjsko sredstvo tijela koje pokušava spriječiti završetak ovog djela. Naravno, prethodni koncept je općenit, ali ako ga preusmjerimo na različita područja fizike, tvrdih znanosti i svakodnevnog života, nalazimo izravne veze ove riječi i slično. Treba napomenuti da je ova riječ dobila razne konotacije u raznim područjima kao što su fizika, inženjerstvo, psihologija, medicina i zemljopis.
Otpornost elementa je sposobnost čvrsta da se odupre primijenjenih snage i snage bez prekida, deformira ili oštećene.
Aerobni otpor uključuje trošenje i odvajanje tjelesnih organa uzrokovano izvođenjem aerobnih vježbi kojima se suprotstavljaju zrak i gravitacija. Anaerobna rezistencija, suprotno aerobnoj rezistenciji, podrazumijeva održavanje napora na konstantan način sve dok odsutnost kisika ne zahtijeva od tijela prestanak otpora. Važno je napomenuti da nije preporučljivo izvoditi anaerobni otpor bez prethodno aerobnog.
Drugi važan koncept je fizički otpor, koji se općenito koristi u električnim terminima, a odnosi se na sposobnost elementa ili tvari da se odupre prolazu struje. Upotreba otpornika u električnim krugovima je važna jer oni reguliraju višak struje koja prolazi kroz vodiče, sprečavajući da na komponente tog kruga izravno utječe struja. Otpor u fizici mjeri se u ohmima, a diode koje su sposobne preusmjeriti energiju prodaju se u naturi.
Za psihologiju je otpor stav suprotan terapijskom okruženju. Otporno ponašanje je opozicijsko ponašanje pojedinca prema drugome (ili drugima), koje može imati pozitivnu ili negativnu vrijednost.
U društvenim znanostima otpor uključuje odbijanje osobe koja joj je do sada omogućavala da razmišlja o sebi. Stoga otpor podrazumijeva individualnu ili kolektivnu potragu za drugim praksama. Također je uobičajeno povezivati ovaj pojam s gerilcima koji se suočavaju s totalitarnom vlašću ili sektama koje ne dijele ono što je utvrđeno kodeksom ili zakonom kojeg društvo mora poštivati. Nazivaju se otporom s obzirom na njihovo protivljenje bilo kojem službenom planu.