Sram je, osim što je to emocija koju ljudi proživljavaju, pojam određen za javno kazneno djelo, pokrenut prema pojedincu, tako da zajednica može prosuđivati djela koja su time počinjena. Međutim, ovo ima mnogo više veze s gnusnošću, srodnim pojmom, ali onim koji opisuje osjećaj sramote koje biće doživljava zbog nesputanih stavova koje može pokazivati prema gomili. Ali gledano s emocionalne točke gledišta, riječ je o strahu i tjeskobi proživljenoj zbog vjerovanja da stvaraju ocrnju integriteta svoje časti; poniženje, koje se smatra psihološki štetnim, također može biti izvor srama zbog štete u časti onih koji ga trpe.
Charles Darwin izjavio je da su česti simptomi srama crvenilo (povezano s vrućinom u licu, zbog širenja krvnih žila), spuštena glava, gubitak vida i držanje tijela koje pokazuje malo energije. Prema njemu, ove se osobine mogu primijetiti kod pojedinaca koji ne pripadaju istoj zajednici, kulturi ili rasi, budući da su nešto gotovo automatsko u čovjeku.
Sramota, čin u kojem se druga osoba proglašava sramom, društvena je osuda, jer se na neki način nije osjećala sputanom kaznenim djelima trećoj strani. To je bilo mnogo ozbiljnije u prethodnim stoljećima, u kojima su zločinci ili ljudi koji ne poštuju zakone Crkve, ne samo duhovne, već i zemaljske, bili javno osuđivani i osuđivani. Dobili su javnu sramotu izvršavanjem oštrih kazni ili pogubljenjem na javnim mjestima.