Autonomija dolazi od latinske riječi auto što znači "sam", a nomos znači "norma", to ukazuje da je autonomija sposobnost osobe ili entiteta da uspostavi vlastita pravila i da ih se pridržava prilikom donošenja odluka. U psihologiji se autonomija opisuje kao sposobnost pojedinca da sam osjeća, razmišlja i donosi odluke. Ovaj koncept obuhvaća niz karakteristika i elemenata koji se odnose na osobno samoupravljanje. Među tim elementima imamo samopoštovanje, pozitivan stav prema životu, ispravnu analizu društvenih normi i samopouzdanje.
Kada govorimo o osobnoj autonomiji, mislimo na pravo svakog pojedinca da samostalno donosi odluke u svakom aspektu svog svakodnevnog života. Uz to, osoba je svjesna što je točno ili nije i stoga mora preuzeti posljedice onoga što je odlučila.
Autonomija volje odnosi se na određene pravne aspekte, to jest sposobnost je da ljudi moraju slobodno regulirati svoje interese, prema tim važnim aspektima svakodnevnog života pojedinca, ta autonomija podrazumijeva dvije vrste normi, operativni i imperativni (obvezni standardi).
Konačno, pronašli smo pojam sveučilišne autonomije, koji je prihvaćen u mnogim zemljama i sastoji se od političke i administrativne neovisnosti od javnog sveučilišta u odnosu na vanjske čimbenike. Sveučilišna autonomija bira vlastite propise i studijske programe bez ikakvog uplitanja političke moći.