To je skup računovodstvenih evidencija napravljenih u različitim knjigovodstvenim knjigama, pripremljenih tijekom operacija koje je poduzeće provodilo, prikazujući njegovu uspješnost tijekom financijske godine. Računovodstvo ciklus će se ponoviti u svakoj fiskalnoj godini od tvrtke, koliko dugo, jer ostaje u pogonu.
Ta se vježba obično podudara s kalendarskom godinom, tj. Ako tvrtka traje 15 godina rada, u teoriji bi trebalo postojati 15 ponavljanja računovodstvenog ciklusa, po jedno za svaku godinu financijske godine.
Za novo poduzeće računovodstveni ciklus započinje proučavanjem trenutne situacije i otvaranjem knjigovodstvenih knjiga (dnevnih, općih, zaliha i godišnjih računa). Za poduzeće koje već posluje određeno vrijeme, stanja na računima prenose se iz razdoblja u razdoblje. Slijedom toga, računovodstveni ciklus započinje s početkom stanja na računu.
Računovodstveni ciklus daje financijske izvještaje koje ulagači koriste u donošenju odluka, jer se na kraju ciklusa pokazuje ekonomsko-financijska situacija i stanje kapitala poduzeća. Kakav je bio vaš razvoj tijekom financijske godine i kakvi su rezultati.
Cjelokupni konglomerat podataka generiranih tijekom financijske godine prikazan je kroz financijske izvještaje koji sažimaju financijsko ponašanje poduzeća, a koji su grupirani u ono što je poznato kao godišnji računi.
Na kraju treba napomenuti da je računovodstveni ciklus strukturiran u osam faza. Na prvom se mjestu izrađuje stanje trenutnog stanja poduzeća, gdje se izražava iznos imovine, obveza i kapitala koji je u vlasništvu. Drugo, računovodstvo se otvara kroz dnevnik koji kronološki bilježi operacije koje je poduzeće poduzelo. Treće, formira se glavna knjiga koja klasificira sve unose u dnevnik kako bi to učinila Nabavite bilance koje će se koristiti za provođenje probne bilance, što odgovara četvrtom koraku, koji sažima podatke iz dnevnika i glavne knjige, provjeravajući brojčanu jednakost koja mora postojati.
Dalje se izvršavaju unosi prilagodbe, za koje je potrebno završiti fiskalnu godinu, u njima se odražava stvarno stanje računa koji su bili uključeni u računovodstvo poduzeća, poput amortizacije, između ostalog. Zatim se izrađuje radni list koji omogućava javnom računovođi da sažeti i analitički predstavi računovodstveni postupak. Nakon toga se izvršavaju završni unosi, koji imaju za svrhu grupirati račune, bilo na onima koji generiraju troškove ili na onima koji donose prihod, kako bi se utvrdilo je li obračunsko razdoblje generiralo gubitak ili dobit. Na kraju se pripremaju financijski izvještaji koji odražavaju ekonomsko i financijsko stanje poduzeća, odražavajući sve ono što čini organizaciju.